Josip Buturac
Josip Buturac, povjesničar, arhivist i crkveni pisac, rođen je u Grabarju kod Požege 14. XI. 1905. godine. Osnovnu školu polazio je u Ruševu, gimnaziju u Požegi, Travniku i Zagrebu, gdje je 1925. u Nadbiskupskoj gimnaziji maturirao. Studij teologije završio je u Zagrebu, od 1934. do 1936. studirao je na povijesnom fakultetu Papinskog sveučilišta u Rimu (Pontificia universitas Gregoriana). Od 1936. do 1939. slušao je hrvatsku povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorirao je 1944. tezom Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja….
Objavio je niz rasprava, članaka, ocjena i samostalnih djela s područja crkvene i nacionalne povijesti te arhivistike. U povijesnim radovima Buturac je obrađivao teme iz crkvene i kulturne povijesti, zalazeći u povijesno-topografske, toponomastičke, migracijske i druge demografske pojave u prošlosti, posebno u pitanja nataliteta i mortaliteta u pojedinim regijama. Među radovima iz toga područja ističe se opsežno djelo Stanovništvo Požege i okolice od 1700-1950 (Zagreb 1967). Nakon svog rodnog požeškog kraja Josip Buturac je najviše pisao o Vrbovcu i njegovoj okolici.
Iako njegove tekstove ne obilježuje izrazito zanimanje za neko povijesno razdoblje, ipak su najbrojniji oni u kojima obrađuje poglavlja od XVII do sredine XIX st., većinom utemeljeni na do sada neobjavljenoj arhivskoj građi. Znatni su također njegovi prilozi našoj arhivističkoj literaturi, posebno crkvenoj arhivistici….
Od 16. XI. 1966. pa do svoje smrti 5. X. 1993. Josip Buturac je živio kao svećenik u miru u Lovrečina Gradu.
Hrvatski bibliografski leksikon